preskoči na sadržaj

Osnovna škola Ljubešćica

 > Naslovnica
Vijesti

Paraolimpijski dan u OŠ Ljubeščica

Autor: Ivica Rojc, 5. 6. 2012.

Učenici i djelatnici naše škole bili su 28. svibnja 2012. godine domaćini dvojici hrvatskih paraolimpijaca, Ivici Vugrincu i Nikoli Brljaniću, obilježivši na taj način Paraolimpijski školski dan.

Podijeljeni u manje grupe učenici i učitelji imali su priliku sudjelovali u brojnim aktivnostima kroz koje su se mogli upoznati s načinom života paraolimpijaca i invalidnih osoba općenito.

Učenici nižih razreda poslušali su edukativnu bajku prigodnog sadržaja, dok su svi učenici mogli pogledati film Peking o sudjelovanju naših paraolimpijaca na Paraolimpijskim igrama u Pekingu. Poslije filma učenici su Nikoli Brljaniću, paraolimpijcu-stolnotenisaču  postavljali razna pitanja. Kako što prije proći teren s preprekama, hodati na štakama, proći prepreke s povezom na očima, samo su neke od aktivnosti koje su učenici mogli isprobati. Mogli su zaigrati i stolni tenis na način kako to rade paraolimpijci i Ivica Vugrinec. Svaka aktivnost trajala je 30 minuta,  učenici su se izmjenjivali kako bi prošli cijeli ciklus, a kroz program su ih vodili volonteri Crvenog križa gimnazije Sisak.

Nakon cjelodnevnog druženja s paraolimpijcima učenici su zaključili da, uz manje ili više truda, svi mogu uspjeti u životu te da ljudi s invaliditetom nisu nikakva iznimka.

 

Intervju s paraolimpijcem Nikolom Brljanićem

Oni to mogu!

 

Kada i kako ste postali invalid?

Nikola: Doživio sam prometnu nesreću 2001. godine na Varaždin-brijegu. Ne sjećam se kako se sve zbilo, ali znam da je bilo vrlo sklisko jer je cesta bila ledena. Sigurno sam bio u nesvjesti oko 10 minuta jer kad sam se probudio, hitna je već stigla...

Koliko je trajaoVaš oporavak?

Nikola: Oporavak je trajao oko 8-9 mjeseci. Prva dva mjeseca sam bio u bolnici u Zagrebu gdje mi je bilo užasno teško. Ruke i noge bile su mi skroz oduzete tako da se nisam mogao ni pomaknuti. Nakon tri mjeseca sve je postajalo lakše. Bio sam u Vraždinskim toplicama gdje sam mnogo vježbao, pa evo, sada su mi ruke ponovno sposobne za neke radnje.

Kako se Vaša obitelj nosi s Vašim ozljedama?

Nikola: U početku je bilo vrlo teško. Svi su bili vrlo zabrinuti i preplašeni, ali s vremenom su uspjeli prihvatiti sve što se dogodilo. Sada je sve opet normalno.

Zašto ste odabrali baš stolni tenis kao svoju svakodnevnu aktivnost?
 

Nikola: Moja kolegica, koja je, također, u kolicima duže vrijeme nego ja, trenirala je stolni tenis pa sam tako i ja nakon nesreće dobio volju za treniranjem.

Od kad trenirate stolni tenis?

Nikola: Stolni tenis treniram od 2005. godine. Budući da sam državni prvak u svojoj kategoriji, sudjelovao sam na mnogim natjecanjima. Čak sam sudjelovao i na svjetskom prvenstvu u stolnom tenisu prije dvije godine. Bio sam u mnogim zemljama: Mađarskoj, Italiji, Sloveniji, Srbiji, Austriji, Južnoj Koreji, Njemačkoj, Rumunskoj...

Koliko je sport važan u Vašem životu?
Nikola: Jako puno jer pozitivno utječe na moje zdravlje. Baveći se sportom, osjećam se bolje.

Koliko često trenirate?

Nikola: Dosta. Najmanje pet puta na tjedan jer kao što sam rekao, kad se bavim sportom, osjećam se bolje.

Kako izgleda Vaš radni dan?

Nikola: Hmmm... U 9 sati počinje trening koji traje oko 2-2 i pol sata., poslije treninga odmor (većinom sam na kavi s prijateljima), slijede vježbe s fizioterapeutom i tako mi prođe dan!

Koliko Vam je važna podrška obitelji?

Nikola: Obitelj mi jako puno znači. Uvijek su uz mene i podržavaju me u svakoj odluci.

Trenirate li još nešto osim stolnog tenisa?

Nikola: Pa, ne. Pokušao sam trenirati atletiku (bacanje diska, kugle, koplja...), ali pošto za to treba mnogo, mnogo snage i napornih sati treninga, odustao sam. Stolni tenis mi se najviše svidio.

Što Vas najviše veseli u životu?

Nikola: Zabava (fešta) s prijateljima, druženje s obitelji, trening...

Što Vam daje snagu za borbu sa svakodnevnim izazovima?

Nikola: Doživjevši nesreću, imao sam sreće što sam se već i prije bavio sportom; trenirao sam nogomet pa mislim da mi je to pomoglo pri oporavku koji je bio dug, naporan i težak...

 

Iz razgovora s Nikolom Brljanićem saznali smo mnogo zanimljivosti iz života osoba s invaliditetom. Sada znamo da im nije lako. Umjesto da ih žalimo, podržimo ih u svemu što rade i budimo uvijek svjesni činjenice: Oni to mogu!

                                                                       Ivona Sakač, 8. r.




ONline nastava
e-Dnevnik

Individualni razgovori

  Školska godina 2019./20.

CARNET WEBMAIL

natjecanja

Donacije

Predavanja

 

Tražilica
Kalendar
« Listopad 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
28 29 30 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji

Kalendar za šk. g. 2020./21.
SOS 112

Arhiva vijesti
CMS za škole logo
Osnovna škola Ljubešćica / Zagrebačka 22, HR-42222 Ljubeščica / os-ljubescica.skole.hr / ured@os-ljubescica.skole.hr
preskoči na navigaciju