Osnovna škola Ljubešćica

     Domovinski rat u svakom Hrvatu potiče sjetu, ponos i nezaobilaznu tugu. To je bilo doba kada se ljubav prema domovini suočila s razornim rukama rata koje su Hrvatskom teritoriju donijele štetu i bojazan za Domovinu. Iako je cijeli teritorij Republike Hrvatske patio, najviše je bio  pogođen  grad Vukovar koji je tijekom 1991. godine tri mjeseca neprestano trpio svakodnevna granatiranja, što kopnenih što zračnih napada od strane JNA-e. Opsada grada Vukovara trajala je tri mjeseca, no 18. studenog 1991. godine prestao je svaki organizirani otpor grada Vukovara i okolnih naselja - tada je Vukovar pao. 

     Od tog tragičnog događaja prošlo je 25 godina, rane zarastaju, zgrade su ponovno podignute, ljudi su krenuli dalje, ali prošlost još boli. Da se ne zaboravi, ove smo godine u našoj školi obilježili Dan sjećanja na Vukovar tako što su svi učenici viših razreda prisustvovali zajedničkom satu Povijesti koji je pripremila i vodila učiteljica Andreja Vuk. Učenici 8. razreda Tea Štriga i David Krbot izradili su i prezentirali prigodan plakat o Vukovaru. Učenik Andrija Legin uz prezentaciju je ispričo priču o ljubeškim branitelja koji su dali živote za našu domovinu. Učenica Karla Klarić u svojoj je prezentaciji prikazala strica Dražena Klarića koji je poginuo braneći Vukovar. U svojim izlaganjima učenici su iznijeli brojne činjenice o tijeku opsade grada te o samom Domovinskom ratu. Osim priča o našim braniteljima čuli smo i ratna sjećanja iz prve ruke od našeg sumještanina, branitelja Krunoslava Ratkovića koji se borio na bojištima diljem Hrvatske. Ispričao nam je gdje se sve borio te opisao svakodnevicu jednog ratnika tijekom Domovinskog rata. Nakon izlaganja učenici su mu postavili brojna pitanja na koja je gospodin Ratković, sa zadovoljstvom, vrlo strpljivo odgovarao.

     U večernjim satima 18. studenoga učenici i djelatnici naše škole pridružili su se našim braniteljima i ostalim sumještanima u zajedničkom paljenju svijeća ispred spomenika žrtvama Domovinskog rata. Minutom šutnje odali su počast našim herojima, poginulim braniteljima s područja Općine Ljubeščica, kao i svim braniteljima Domovinskog rata.

Novinarska grupa pripremila je najzanimljivije dijelove razgovora s braniteljem Krunoslavom Ratkovićem.

• Na kojim ste se sve ratištima borili?

Na Slavonskom ratištu, u Lipiku, na Dubrovačkom ratištu.

• Možete li nam opisati svoju ratnu svakodnevicu?

Svakodnevica je bila jako teška, svakodnevno smo bili granatirani i u opasnosti, ali uvijek smo imali jasan cilj koji nas je vodio u našim bitkama – željeli smo osloboditi svoju Domovinu.

• Kako ste se osjećali gledajući svakodnevno „smrti u oči“?

Nekako nismo imali vremena razmišljati o strahovima, uvijek nas je vodio isti cilj o oslobođenju svoje Domovine, ali bilo mi je izrazito teško kada je netko od mojih suboraca i prijatelja izgubio život. Ja sam dvaput bio ranjen, prvi  put  15. rujna 1992. g., a drugi put 15. kolovoza 1993. g. Prvi put bio sam lakše ranjen, a drugi puta mnogo teže, bio sam osam dana u komi i bilo je pitanje hoću li uopće preživjeti. Nakon što sam se probudio, liječnici su govorili da postoji mogućnost da će mi odstraniti ruku, no ipak nisu. Tijekom boravka u bolnici, misli su mi uvijek bile na ratištu, uz moje dečke, ali znam da su i oni osjećali isto. Kad smo bili u bolnici, govorili smo liječnicima da nas čim prije „pokrpaju“ kako bismo se što prije vratili u borbu. 

• Kako se osjećate danas, kada obiljažavamo 25. godina od pada Vukovara, kada se sjetite svega što ste proživjeli u Domovinskom ratu?

Puno je osjećaja, ali svakako se ističe ponos zato jer smo uspjeli ostvariti svoj cilj i obraniti svoju Domovinu.