Osnovna škola Ljubešćica

     Branitelj Damir Mlinarić podijelio je s učenicima, iskreno, emotivno i bez puno uljepšavanja, svoja ratna iskustva prisjetivši se svih etapa Bitke za Vukovar. Učenici su imali jedinstvenu priliku saznati kako se ratovalo bez pravog oružja, protiv bitno nadmoćnijeg neprijatelja, u uvjetima koji su bili ispod svih ljudskih standarda. Čuli su priču o optimizmu i vjeri, unatoč bezizlaznoj situaciji u kojoj su se branitelji i brojni civili našli za vrijeme opsade grada te nakon njegova pada. Opet se spomenuo legendarni novinar Hrvatskog radija Siniša Glavašević čija su javljanja pružala braniteljima neizmjernu nadu kad god bi čuli njegov glas. Nakon izlaganja učenici su imali priliku postaviti pitanja na koja je gospodin Mlinarić, sa zadovoljstvom, vrlo iskreno odgovarao.

     Domovinski rat u svakom Hrvatu potiče sjetu, ponos i nezaobilaznu tugu. To je bilo doba kada se ljubav prema domovini suočila s razornim rukama rata koje su Hrvatskom teritoriju donijele štetu i bojazan za Domovinu. Iako je cijeli teritorij Republike Hrvatske patio, najviše je bio  pogođen  grad Vukovar koji je tijekom 1991. godine tri mjeseca neprestano trpio svakodnevna granatiranja, što kopnenih što zračnih napada od strane JNA-e. Opsada grada Vukovara trajala je tri mjeseca, no 18. studenog 1991. godine prestao je svaki organizirani otpor grada Vukovara i okolnih naselja - tada je Vukovar pao. 

     Od tog tragičnog događaja prošlo je 27 godina, rane zarastaju, zgrade su ponovno podignute, ljudi su krenuli dalje, ali sloboda je imala vrlo visoku cijenu. Brojni su branitelji i civili poginuli, stradali, bili protjerani iz svojih domova, a brojni se i dan danas smatraju nestalima. Odgovorni nisu kažnjeni, stoga su učenici iz ovog predavanja mogli izvući najvažniju moguću poruku – rat je besmislen, rat je najveće zlo čovječanstva.

     U popodnevnim satima 17. studenoga učenici i ravnatelj škole Ivica Rojc pridružili su se našim braniteljima i ostalim sumještanima u zajedničkom paljenju svijeća ispred spomenika žrtvama Domovinskog rata. Minutom šutnje odali su počast našim herojima, poginulim braniteljima s područja Općine Ljubeščica, kao i svim braniteljima Domovinskog rata. Tom je prigodom učenica 6. razreda Laura Sakač pročitala Priču o gradu, jedno od posljednjih javljanja mučki ubijenog novinara Siniše Glavaševića koji je dva dana nakon pada Vukovara odveden u nepoznato. Riječi koje je izgovorio putem etera Hrvatskog radija 1991. godine i dan danas imaju svoju snagu.

PRIČA O GRADU

     Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemeo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjav i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost.

A grad, za nj ne brinite, on je svo vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe.

Grad – to ste vi.

                                                           Siniša Glavašević, studeni 1991.