Progon Židova u razdoblju od 1933. do 1945. godine, koji je organizirala i provodila nacistička Njemačka i njezini suradnički režimi u Europi, jedan je od najvećih zločina u povijesti čovječanstva. Nacisti nisu progonili samo Židove već i ostale protivnike nacističkog režima. Kako je na okupiranim područjima Poljske živio velik broj Židova, nacisti su u poljskim gradovima najprije organizirali odvođenje Židova u posebne gradske četvrti, geta, koje su odjeljivali od ostataka grada. Najprije su tako ograđivali i deportirali poljske Židove, a zatim su počeli sustavno dovoditi i Židove iz drugih okupiranih zemalja te ih prisiljavali na neljudski život u napučenim četvrtima bez hrane, lijekova i ogrjeva. Kada su potkraj siječnja 1945. vojnici Crvene armije potisnuli nacističke snage i 27. siječnja oslobodili logor, zatekli su samo oko 8 tisuća preživjelih logoraša, od kojih je polovica umrla u nekoliko tjedana zbog nedostatka prikladne medicinske skrbi. U Auschwitzu su stradali Židovi iz brojnih europskih zemalja, Belgije, Nizozemske, Francuske, Slovačke, Mađarske, pa i Hrvatske.

     Iako je točan broj žrtava nemoguće utvrditi, posljednja istraživanja pokazuju da je tijekom rata holokaust prouzročio smrt gotovo šest milijuna europskih Židova, Roma i mnogih drugih protivnika nacističkog režima.