Čim smo stigli ujutro u školu, obukli smo pregače, stavili kuharske kape (naravno, onaj tko je imao), oprali ruke i krenuli u kuhinju. Dogovorili smo sve što nam treba za palačinke: brašna, soli, mlijeka, malo šećera, praška za pecivo i vode. Lupali smo jaja, ulijevali mlijeka, dodavali brašna, malo pomiješali…., pa soli, vode, opet miješali…, pa šećera, praška za pecivo i onda opet miješali…. I tako miješali, miješali i, napokon, izmiješali. Pekli smo po dvije, tri palačinke istovremeno, okretali ih u zraku, baš kao i Perica iz naše priče o hrabrosti. I uspjeli smo!!!! Napokon su bile gotove!!!!! Ukusne palačinke nestale su za vrijeme užine u tren oka. Jedini tragovi da su postojale bili su prljavi prstići i lino lada na licu…

   Zaključili smo da smo bili vrlo uspješni. Svi su bili sretni i zadovoljni, a posebice mi koji smo pripremali palačinke. Još smo imali i jedno pravo pravcato iznenađenje za sve – sok od bazge! Pa, zar tako ne rade pravi kuhari?

Đaci prvaci i učiteljica Valentina Grabar