U pitomom  krajoliku sjeverozapadnog dijela Hrvatskog zagorja, između Ravne gore, Macelja i Ivančice, smješten je na brežuljku dvorac Trakošćan. Dvorac je okružen pejzažnim perivojem, a u njegovu podnožju leži 2 km dugo umjetno jezero. Dvorac  Trakošćan sagrađen je u 14. stoljeću kao utvrda koja je služila toj svrsi sve do kraja 17. stoljeća, mijenjajući pri tom gospodare. U 16. stoljeću prešao je u vlasništvo obitelji Drašković, koja njime gospodari gotovo 4 stoljeća.

Postanak jezera i perivoja oko Trakošćana datira iz 19. stoljeća, u doba obnove dvorca. Želja za vodom kao ukrasom romantičnog dvorca ponukala je graditelje da pregrade branom rječicu Bednju, stvorivši na taj način umjetno jezero, koje se iskorištavalo i kao ribnjak.

Dvorac i uža okolica s parkom proglašeno je spomenikom kulture 1955. godine, dok je jezero i okolno šumsko područje 1961. godine zaštićeno kao park-šuma.

U dvorcu je obnovljeno oko 25 izloženih prostorija s inventarom od kraja 15. do kraja 19. stoljeća.

Pri samom dolasku, brzo smo se uputili upoznati čari dvorca. Tamo smo vidjeli:

vitešku dvoranu, lovačku dvoranu, knjižnicu, atelje slikarice Julijane Erdödi-Drašković, glazbeni salon, spavaonicu, blagovaonicu s malim salonom, kuhinju.

Budući da nas je prošlost dvorca iscrpila, morali smo nešto i prizalogajiti.

S osmjehom na licu, krenuli smo u šetnju uz jezero. Divili smo se ljepotama prirode te uživali u svakom koraku.

Nakon šetnje, odlučili smo pojesti sladoled te kupiti suvenire koji će nas zauvijek podsjećati na prekrasan dvorac Trakošćan.

Nakon zajedničke fotografije, s osmjehom na licu vratili smo se u Ljubešćicu.

Tekst i fotografije:

Valentina Ivanušec

Božica Šantek