Učenici 6. razreda iskoristili su vožnju kako bi ostalima prezentirali što su u sklopu nastave Geografije saznali o Samoboru i njegovim znamenitostima.

Prvo odredište terenske nastave bile su mjesto Rude iznad Samobora. Rude su ime dobile upravo po rudnicima. U mjestu se nalazi Rudnik svete Barbare – jedan od najstarijih europskih rudnika bakra i željeza. Postoje brojne pretpostavke o postojanju rudnika u Rudama još u doba antike. Tijekom 20. stoljeća provedena su mnoga istraživanja čiji je cilj bio ponovno oživljavanje rudarstva u Rudama, no ona su pokazala da bakrene i željezne rude nema u količinama koje bi bile gospodarski isplative za iskapanje. Od tada je rudarenje kao način života u Rudama zamrlo, no članovi KUD-a „Oštrc“ brojnim aktivnostima, među kojima je i obnova i pokretanje Rudnika sveta Barbara, nastoje očuvati višestoljetnu tradiciju. Stoga organiziraju stručne obilaske rudnika te prezentacije starih zanata, o čemu su nešto više saznali i naši učenici.

     Podijeljeni u dvije manje skupine, učenici su paralelno obilazili rudnik i sudjelovali u prezentaciji kovačkog zanata. Svaki je učenik prije ulaska u rudnik dobio zaštitnu kacigu sa svjetiljkom i kutu budući da je u rudniku vrlo mračno, usko, nisko, vlažno i svježe, samo 11 °C. Ulaskom u rov i paljenjem svjetiljke na kacigi, započeo je zanimljiv i poučan obilazak prohodnih dijelova rudnika. Predvođeni vodičem, učenici su trebali jako dobro paziti kako se kreću rudnikom, a pozornost su usmjerili na izlaganje o načinu iskorištavanja pojedinih ruda za dobivanje željeza i bakra. Posebne zanimljivosti tijekom obilaska bili su susreti sa spiljskim jaslicama, kipom sv. Barbare, zaštitnice svih rudara, a učenike se posebno dojmila priča starih rudara, bergmana, koja je s vremenom prerasla u lokalnu legendu.

     Tijekom prezentacije kovačkog zanata učenici su od lokalnih kovača, ispred uređene kovačnice, mogli saznati i sami isprobati kovačku opremu koja se nekad koristila za izradu i obnovu rudarskog alata. Kovači su pokazali čemu služi kovačka vatra, nakovanj, radni stol te razni čekići, kliješta i drugi sitni alati. Prema riječima kovača, sama kovačnica nekad se nalazila uz Rudnik u jednoj "šupi" i u njoj su se oštrili krampovi, štemajzli, sjekire, obručnjaci te izrađivali klinovi i klanfe za spajanje drvenih greda. Na kraju su najhrabriji učenici i sami na trenutak isprobali kako je to biti kovač. Neke su kovači odmah htjeli zadržati kao šegrte!

     Na kraju je uslijedila i priča o rudarskoj greblici, skromnom slanom kolaču od sira koji je nekada bio neizostavni gablec lokalnih rudara. Ime je dobio po greblici, drvenom alatu kojim se razgrtao pepeo u krušnoj peći. Naravno, na kraju su svi predahnuli uz degustaciju ukusne rudarske greblice. Nisu izostali ni suveniri, tako će mnoge naše učenike pratiti bergmani na majicama, magnetima…

     Nakon rudarenja, uslijedila je kratka vožnja do Samobora. U pratnji vodičice svi su prošetali centrom grada gdje su obišli najvažnije znamenitosti: Samoborski muzej posvećen skladatelju Ferdi Livadiću, spomenike Stanku Vrazu i njegovoj Ljubici (samoborskim Romeu i Juliji), popravili su kravatu prvom počasnom gradonačelniku Samobora, predahnuli na Zdencu, a obilazak završili kod Galerije Prica i novouređenog dječjeg parka. Na kraju su se počastili nadaleko poznatim samoborskim kremšnitama, sladoledom i ostalim osvježenjima.

     Naoružani suvenirima i puni doživljaja krenuli su kućama kamo su sretno stigli u popodnevnim satima.