Školstvo u Ljubeščici tijekom 19. stoljeća

     U listopadu 1861. godine započela je nastava (obuka) u tek izgrađenoj školskoj zgradi u Ljubeščici. Tadašnji ljubeški župnik Ivan Boleslavski još je 40-ih godina 19. st. nastojao osvijestiti i župljane i županijske vlasti o potrebi ustanovljenja škole u Ljubeščici. Problem je bio u plaći za učitelja, za što siromašno stanovništvo nije htjelo izdvajati, ali i u izgradnji škole i stana za učitelja. Ipak, dugogodišnja nastojanja župnika Boleslavskog urodila su plodom pa je odobrenjem “viših vlasti” 1855. godine osnovana škola, no izgradnja školske zgrade otegnula se sve do 1861. godine, kada je škola, požrtvovnošću vrijednih mještana župe Ljubeščica, napokon, izgrađena.

O daljnjem razvoju školstva tijekom sljedećih stoljeća najviše podataka crpimo iz najstarije sačuvane Spomenice niže pučke škole u Ljubeščici, koja je kontinuirano vođena od 1861. do danas.

Tko je sve u tom periodu odgajao i obrazovao ljubešku djecu, teško je sa sigurnošću reći, no zapisi iz Spomenice omogućuju nam da sastavimo gotovo cjelovit kronološki niz ljubeških učitelja i djelatnika. Ipak, ovim ćemo zapisom u sjećanje dozvati samo neke od njih.

Dostupna dokumentacija pruža nam tek djelomičan uvid u život i rad škole. Ipak, iz pojedinih zapisa saznajemo da su se učenici ponašali sasvim “prirodno”, kao i danas.

To bi sigurno potvrdio i prvi ljubeški učitelj– Mirko Deželić. Te prve godine u prvi razred bilo je upisano 126 učenika, a djecu se u najranijoj fazi postojanja škole podučavalo vjeronauku, čitanju, pisanju i računanju.Sljedeći učitelj bio je Mirko Grahovac koji se zadržao do 1869. godine.Broj učenika povećavao se iz godine u godinu pa su do 1869. otvoreni drugi, treći i četvrti razred. Svagdanju školu polaze djeca od 7 do 12 godina.

Sljedeći učitelj u Ljubeščici bio je Ferdo Čukljić koji je u Ljubeščici predano radio sve do smrti 1888. godine. Iz povijesnih izvora saznajemo da je završio dvogodišnji tečaj za učitelja te da je bio omiljen mjeđu djecom i cijenjen među sumještanima. Učitelj Čukljić uvodi opetovnu obuku.Polazili su je učenici od 12 do 14 godina starosti.

U godinama koje slijede Ljubeščicu su gotovo uništile velike nesreće:

  – 1880. Ljubeščicu pogađa jaki potres,

– 1885. Ljubeščicu  je poharao veliki požar, dvije trećine stanovništva ostalo je bez krova nad glavom –  Ljubeščica je u potpunosti promijenila svoje nekadašnje obrise.

Srećom, vatra nije zahvatila školsku zgradu. Školska zgrada uspjela je ostati sačuvana!

Nastojanja preporoditelja rezultirala su pojačanom brigom za obrazovanje na narodnom jeziku. U razdoblju koje slijedi sve se više pažnje posvećuje obaveznom školovanju djece pa tako i ban Dragutin grof Khuen Hedarvary, prilikom svog posjeta Ljubeščici 1888. g., naglašava važnost slanja djece u školu.

 Učitelja Čukljića nakratko je1889. g. zamijenila prva učiteljica u Ljubeščici – Jelka Grgin. Ljubeška škola obuhvaćala je mjesta : Čurilovec,  Kalničku Kapelu, Ljubeščicu, Rakovec i Pišćanovec.

Godine 1889. u Ljubeščicu dolazi učitelj Juraj Kraljek koji savjesno obavlja svoj učiteljski poziv sljedećih 36 godina, čime znatno doprinosi razvoju školstva u Ljubeščici. Za njegova ‘službovanja’ uređeno jegombalište (igralište/vježbalište) na površini od 350m² , koju je učitelj ustupio od svoga vrta, a škola ima i svoj vrt. Škola je imala i školskuknjižnicu u kojoj je bilo 135 naslova, a bila je pretplaćena i na časopise:Napredak, Kršćanska škola, Hrvatska pčela, Smilje i dr. Od 1889. godine škola je član Matice hrvatske.‌‌

 

Utjecaj prijelomnih godina 20. stoljeća na školstvo u Ljubeščici

     Prvi svjetski rat, kao jedan od prijelomnih trenutaka povijesti, nije zaobišao ni Ljubeščicu tako da je njegove posljedice osjetila i škola. Vođenje rata zahtijevalo je štednju i odricanje na različitim poljima, tako da tijekom rata nije bilo nikakvih značajnijih ulaganja u školu. Tijekom ratnih godina broj učenika varira jer velik broj djece često izostaje s nastave. Razlog tim promjenama nedostatak je radne snage izazvan mobilizacijom velikog broja radno sposobnih muškaraca zbog čega je velik broj učenika morao obavljati različite gospodarske poslove.  

Naredbom kralja Franje Josipa I. od 1915. godine uvode se analfabetski tečajevi za djecu od 12 do 15 godina, dok je učenje ćirilice za djecu koja nisu grkoistočne vjere ukinuto još 1914. godine.

Nakon učitelja Kraljeka u školu dolazi učiteljica Ružica Muller i učitelj Tadija Radić. Godine 1927. na učiteljskom se  mjestu kratko zadržava (zbog bolesti) Vladimir Denk, kojega nasljeđuje rođak Antun Denk. On ostaje raditi u školi sve do smrti 1940. godine.

U međuratnom razdoblju mijenjaju se i predmeti iz kojih se provodi obuka školske djece: u školi se poučava nauk vjere, hrvatski ili srpski jezik, računstvo i geometrija, stvarna obuka, krasnopis, risanje, svjetovno i crkveno pjevanje, fiskultura, kućanstvo te gospodarstvo i gospodarski ručni rad za dječake i ručni rad za djevojčice.

 

Kretanje broja učenika u školi do Drugog svjetskog rata

     Broj upisane djece u školu rastao je od samog osnutka škole; prve točne brojčane podatke nalazimo u Spomenici za školsku godinu 1861./62., kada je zabilježeno da je nižu pučku školu u Ljubeščici pohađalo ukupno 126 djece. Broj učenika neprestano se povećavao tako da je 1909./10.  g. bilo 209 učenika svagdanje škole i 50 učenika opetovnice.

Nastava je bila organizirana u dva polugodišta:

• 1. polugodište od 01.09. do 31.01.
• 2. polugodište od 03.02. do 30.06.

Krajem lipnja đaci su polagali godišnji ispit.

 1913./14. g., pred početak Prvog svjetskog rata, bilo je 210 redovnih i 88 učenika opetovnice.

 

Za vrijeme Prvog svjetskog rata broj učenika je varirao : 

• broj redovnih: od 175 do 207,
• u opetovnici: od  58 do 104.

Od  godine 1918. do 1940. broj učenika naše škole kreće se ukupno od 258 do 325 učenika.

 

Poslijeratno razdoblje – podizanje škole na višu obrazovnu razinu

     Za vrijeme Drugog svjetskog rata škola radi povremeno, no kako se u školi nije zadržavala vojska, nastava se ipak mogla odvijati.1945./46. g. u školu je upisano 325 učenika, a rade i tri učitelja. Škola ima i bolje uvjete za rad jer je 1947. g. u školu uvedena električna struja. Broj učenika neprestano se povećava, a zbog zaostataka u izvođenju nastavnog plana i programa tijekom ratnih godina te variranja broja učenika provedena su i 3 analfabetska tečaja koje polazi 39 učenika. Svi su opismenjeni!

Poslijeratne godine obilježava i daljnje podizanje škole na višu obrazovnu razinu. S obzirom da je 1946. stupio na snagu novi Zakon o obaveznom sedmogodišnjem školovanju u NR Hrvatskoj, nekadašnja ljubeška Pučka četverogodišnja škola 1952./53. pretvara se u šestogodišnju školu i ima 6 odjeljenja. Na školi radi petero učitelja, s Josipom Dolgošom kao upraviteljem. Razredi broje od 19 do 54 učenika.  Godine 1953. u zgradi zadružnoga doma otvorena je knjižnica i čitaonica s oko 300 naslova. Također, podigla se i razina zdravstvene obuke i zaštite: proradio je tečaj Crvenog križa koji je bio obavezan za djevojke rođene 1934./35.

Današnja osmoljetka uvedena je školske godine 1955./56., kada se u školu uvodi i učenje njemačkoga jezika. Te je godine na školi radilo šestero učitelja. Budući da su razredi bili brojni, a samo tri učionice na raspolaganju, uređena je i četvrta učionica, ali ne u školskoj zgradi, nego u zadružnom domu. Tako je sljedeće školske godine (1956./57.) prvih 18 učenika završilo je osmi razred, tj. dobilo potpuno osmogodišnje školovanje.

1955. godine Općina Ljubeščica pripala je pod Općinu Varaždinske Toplice te je u Ljubeščici osnovan samo Mjesni ured. Sljedeće godine postignut je sporazum između NOD Varaždinske Toplice i poljoprivredne zadruge u Ljubeščici o preseljenju škole u prostorije zadružnog doma, koji je preuređen za potrebe izvođenje nastave – za nastavu su osposobljene četiri prostorije, dok su bivše općinske prostorije preuređene u stan za upravitelja škole. Poljoprivredna zadruga smjestila se u dotadašnjoj zgradi škole. Krajem ožujka 1957. godine osnovana je školska zadruga koja je odmah imala 50-ak aktivnih članova. Nastupila je i reforma školstva pa se prešlo na rad po novom nastavnom planu i programu: fiskultura, pjevanje i ručni rad dobivaju nove zadatke i ciljeve i postaju fizički odgoj, muzički odgoj, tehnički odgoj i likovni odgoj. Također, novi propisi navode da učenici od 1. do 3. razreda ne mogu ponavljati razred ako se s time ne slože njihovi roditelji!

Broj učenika i dalje je u stalnom porastu, a odjeljenja nerijetko broje i više od 50 učenika. Najveći broj učenika – 350 – škola je imala školske godine 1962./63. te 1964./65. S povećanjem broja učenika povećavao se i broj prosvjetnih radnika u školi (tada ih je već bilo 9).

 

Reorganizacija školstva

     U školskoj godini 1965./66. reorganizacija školstva na području Općine Varaždinske Toplice ugrozila je daljnju samostalnost u radu škole. Škola Ljubeščica pripojena je školi u Varaždinskim Toplicama bez zadovoljavajućih objašnjenja i argumenata koji bi opravdali takav potez. Svi administrativni poslovi preseljeni su u Varaždinske Toplice, što je otežavalo rad škole, koja je postala područna škola OŠ Varaždinske Toplice. Također, iz postojeće dokumentacije vidljivo je nezadovoljstvo svih djelatnika škole, osobito nastavnika, funkcionalnošću takve zajedničke institucije. Područna škola Ljubeščica nije mogla imati ni upravitelja škole, već samo ‘rukovodioca’, što se također odražavalo na samostalnost u radu škole. Do izdvajanja iz matične škole došlo je 1970. godine kada se kolektiv OŠ Ljubeščica, s mnogo elana i punom odgovornošću, prihvatio dovođenja u red svega što se propustilo napraviti u godinama integracije. Neometan razvoj škole ponovno je omogućen nakon školske godine 1971./72., kada je škola registrirana na Privrednom sudu u Zagrebu kao samostalna odgojno-obrazovna ustanova.

Nakon 1972. godine školom su upravljali sljedeći ‘direktori’, tj. ravnatelji:

• Josip Koren(1972. – 1974.),
• Stjepan Rađa(1974.),
• Nada Koren(1974. – 1984.),
• Tomislav Petrović(1984. – 1991.)
• Ana Kontrec(1991. – 1996.)
• Ivan Nogić (1996. do 2016)
• Ivica Rojc (od 2016.)

Kvaliteta nastave povećavala se iz godine u godinu:

• 1977./78. g. uveden je autobusni prijevoz učenika,
• 1978./79. g. učenici iz Kalničkog Ljublja priključeni su našoj školi te je i za njih uveden autobusni prijevoz,
• 1981./82. g. učenička zadruga proširila je svoju djelatnost pčelarskom sekcijom.

 

Nakon nekoliko godina neometanog razvoja, 16. 03. 1982g. potres jačine 7 º Merkalijeve ljestvice uvelike oštećuje školsku zgradu. Prišlo se izradi projektne dokumentacije za novu školsku zgradu, za tadašnjih 274 učenika. Izgradnja je započela 1985. godine, dok se  nastava  u međuvremenu odvijala u Novom Marofu. Jedna od značajnijih godina u razvoju školstva u Ljubeščici svakako je godina 1987. – godinasvečanog otvorenja nove, današnje, školske zgrade.

 

Škola dobiva naziv OŠ „25. svibanj“ Ljubeščica, a njezinih 247 učenika i 20 djelatnika radi u dvije smjene. Broj učenika ponovno je u porastu.

ŠKOLSKA GODINA	BROJ UČENIKA	BROJ ODJELJENJA
1987./88.	247	11
1988./89.	254	12
1989./90.	233	11
1990./91.	245	12
1991./92.	258	12
1992./93.	281	13
1993./94.	274	13
1994./95.	283	14

 

Godine samostalnosti Republike Hrvatske

     Posljednjih dvadeset godina Osnovne škole Ljubeščica obilježene su uvođenjem mnogobrojnih novina u nastavu te provođenjem različitih nastavnih i izvannastavnih aktivnosti čiji je zajednički cilj uspješniji i kvalitetniji odgojno-obrazovni proces. Primarni je zadatak izgraditi od učenika osobe koje će svojim radom moći doprinijeti daljnjem razvoju svoje zajednice, ali i osobnom razvoju. Spomenut ćemo samo najvažnije novosti i dostignuća:

• početkom školske godine 1991./92. uvodi se vjeronauk kao izborni predmet;
• 1993./94. g. uveden je engleski jezik kao izborni predmetza 45 učenika (uz plaćanje roditelja), a nešto kasnije i redovna nastava stranog jezika od 4. razreda;
• 1996./97. g. Kaming d.o.o. oprema informatičku učionicu sa 9 računala;
• 1998./99. g. uveden je plin u kotlovnicu;
• 2002./03. g. nastava organizirana u jednoj smjeni;
• 2003./04. g. uvedena izborna nastava iz informatike u 6. razredu i engleski jezik u 4. razredu;
• 2007./08. g. — provedeno eksperimentalno vanjsko vrednovanje učenika 4. i 8. razreda, uz zadovoljavajuće rezultate;
• 2009./10. god. – izgrađena i otvorena školska sportska dvoranakoja postaje gotovo svakodnevno središte svih važnijih sportskih, kulturnih ili zabavnih zbivanja u školi i mjestu; uređena i opremljena nova informatička učionica.

Osnovna škola Ljubeščica – najuspješniji rezultati

     Osnovnu školu Ljubeščica danas polazi 196 učenika, u 10 razrednih odjela. Škola i nadalje ostaje mjesto gdje se svesrdnim zalaganjem njezinih učitelja, djelatnika i učenika čine kvalitetni pomaci i dostojno ostvaruju mnogi hvalevrijedni nastavni i izvannastavni projekti i rezultati – organiziranim radom u slobodnim aktivnostima i dodatnim oblicima rada s nadarenim učenicima. Po aktivnostima te vrste naša je škola nadaleko poznata i priznata. Naši najzapaženiji rezultati vidljivi su na svim područjima djelovanja škole: od obrazovnih do odgojnih. Često smo bili zapaženi sudionici državnih i regionalnih natjecanja. U školi se oduvijek njegovao zadrugarski duh pa su rezultati na tom području i najuspješniji. Vrijedi istaknuti i rezultate postignute  na područjima prirodnih znanosti – matematike/fizike; literarnog, novinarskog i dramskog izražavanja; glazbeno-plesnog izričaja; sporta; njegovanja narodne kulture i folklorne baštine.

 Škola u Ljubeščici, od svog osnutka do danas, prešla je dugotrajan i često mukotrpan put od trogodišnje pučke škole, u kojoj je radio samo jedan učitelj u jednoj učionici, do današnje suvremene osmogodišnje osnovne škole, u kojoj u suvremeno opremljenim učionicama i školskoj knjižnici te u novoj školskoj sportskoj dvorani podučava 20 učitelja uz 2 stručna suradnika i potporu 7 administrativno-pomoćnih djelatnika. Taj golemi put uspješno je svladan samo zahvaljujući požrtvovnosti i ljubavi svih djelatnika škole prema ovom plemenitom pozivu tijekom posljednjih 150 godina, kada je svaka godina bila kao putovanje s određenim ciljem na kojem je bilo mnogo prepreka i nepredviđenih situacija. Mnoge generacije djelatnika ove škole kroz svoj su ih radni vijek uvijek nastojale uspješno savladavati. Naravno, svaka je generacija imala neke svoje specifičnosti i svaka će se po nečemu pamtiti. Jedno je sigurno, učitelje će u radu i nadalje voditi  nada i uvjerenje da su njihovi učenici postali ili će postati dobri i plemeniti ljudi.

 

 A to je najveće moguće zadovoljstvo!